Tajna ljevorukih osoba – Kakve mistične mogućnosti imaju ljevaci jer je aktivna sasvim druga hemisfera mozga, ona hemisfera koja je upravo u ljudskom mozgu najneaktivnija

Zašto je čovjek ljevoruk ili desnoruk ostaje i danas jedna od najvećih misterija ljudskog roda.

Svakog jutra milijuni ljudi se bude s osjećajem da je sve obratno, naopako postavljeno i da im ništa nije ‘na ruku’. Kvaka se nalazi na suprotnoj strani vrata, mjenjač u automobilu smješten je s nepraktične desne strane, alat je prilagođen dešnjacima …

Svijet kao da je sav okrenut na desnu stranu. Pojam ‘lijevi’ dobio je mnoga pogrdna značenja. Njime se, uglavnom, označava nešto pogrešno, neprikladno i neispravno.

Je li uistinu pogrešno biti ljevak? Mišljenja su podijeljena, ali krenimo redom.

Tko su ljevoruki i razlikuju li se od desnorukih osoba? To su uglavnom muškarci – dvije trećine ih je pripadnika muškog spola. Ljevorukost se često nasljeđuje od roditelja. Ustanovljeno je da u 50 posto slučajeva roditelji koji su ljevoruki – imaju ljevoruku djecu.

Škotsko-irska obitelj Kerr (od galski riječi ‘lijevi’) imala je toliko ljevorukih potomaka da su 1470. godine u svom zamku ‘Fernihirst’ izgradili specijalne stepenice da bi udovoljili muškim članovima obitelji koji su se bavili mačevanjem.

Ipak, ljevorukost se ne pripisuje isključivo genima. Oko 84 posto ljevaka rođeni su u obiteljima gdje se ‘stvari pridržavaju i mijenjaju desnom rukom’. Osim toga, u 12 posto slučajeva genetski identičnih blizanaca, jedan je ljevoruk, a drugi desnoruk. Mnogi danas smatraju da čuđenje ne treba izazivati pitanje: Zašto su neki ljudi ljevoruki, već – zašto je ljevaka tako malo?




Ljevoruki sačinjavaju samo 10 posto stanovništva. Tako je, doduše, kod ljudi. Sve druge vrste, od čimpanze do činčile, se u podjednakom broju služe ili lijevom ili desnom rukom.

U potrazi za objašnjenjem – kako funkcionira mozak kod ljevorukih, znanstvenici su došli do zapažanja da je desna ruka povezana s lijevom stranom mozga i – obratno. Dešnjaci u 95 posto slučajeva imaju centar za govor i sporazumijevanje putem jezika smješten u lijevoj hemisferi mozga, dok je sa ljevorukima opet drugačije.

Samo u 15 posto slučajeva njihov govor kontrolira suprotna, to jest, desna strana mozga. Stručnjaci objašnjavaju da kod ljevorukih osoba, govor u 70 posto slučajeva kontrolira lijeva strana mozga, a 15 posto preostalih imaju centar za govor i jezik u obje moždane hemisfere.

 

Neobične statistike

Neki znanstvenici smatraju da lijeva polovica mozga proizvodi linearne, logičke informacije, dok desna odlučujuće djeluje na čovjekove emocije i raspoloženje. Time se i obrazlaže zašto ljevoruki više od drugih podliježu riziku da obole od shizofrenije i pate od raznoraznih fobija i manijakalne depresije.

Rezultati jedne studije pokazali su da ljevoruki češće podižu ruku na sebe. Samoubojstava je među njima oko tri puta više u odnosu na dešnjake. Pokazalo se, zatim, da su ljevoruki znatno osjetljiviji na djelovanje pojedinih lijekova.

Američki istraživač Peter Irwin došao je do zanimljivog otkrića: Medikamenti s antidepresivnim djelovanjem, sedativi pa čak aspirin, izazivaju u moždanim stanicama ljevaka znatno bržu reakciju. Uz to, čini se da su ljevoruki duplo više podložni šećernoj bolesti, reumatoidnom artritisu, čiru, slabosti mišića …

Jedan znanstvenik iz Glasgowa ustanovio je da se u ljevaka 12 puta češće javlja disleksija i mucanje. Sa tako nabrojanim predispozicijama postaje na prvi pogled nevjerojatno kako ti ljudi uopće žive.

Ali, nije tako, naprotiv. Ljevorukost ima svojih prednosti. Camilla Benbow, sveučilišni profesor iz Iowe u Americi, u svom istraživanju došla je do zaključka da 20 posto matematičkih genija pišu lijevom rukom.

Mensa, udruga čiji su članovi ljudi s visokim koeficijentom inteligencije, također izvještava da je petina njenog članstva – ljevoruka.

Sposobnost da u sebi integriraju osobine ‘logične’ lijeve strane mozga i ‘intuitivne’ ili umjetničke desne strane, često ljevorukima omogućuje da se iskažu u mnogim poljima ljudske djelatnosti.

Na dnu teksta ćete pronaći link koji vodi na stranicu na kojoj možete naći popis poznatih ljevaka koji je zaista impresivan, spomenimo samo Einsteina, Michelangela, Picassa…

Glavne uloge

Ljevoruki su odigrali ključnu ulogu i u mnogim ratovima u ljudskoj povijesti. Legendarne vojskovođe poput Aleksandra Makedonskog, Julija Cezara, Napoleona – kao i njegova supruga Josephine, bili su ljevoruki.

Michelangelo je čuvenu Davidovu skulpturu oblikovao tako da je u njegovu lijevu ruku stavio praćku kojom je David trebao pobijediti Golijata. U Bibliji postoji zabilješka o oko 700 ljevorukih koji su nepogrešivo gađali kamenjem određeni cilj.

Ljevoruki su oduvijek imali pomalo poseban položaj. Za njih kažu da su osobenjaci, buntovnici koji se još od najranijeg djetinjstva odbijaju ponašati “kao sav ostali svijet”. Ukratko, ljudi koji nisu sasvim “normalni”. Danas, učitelji i roditelji popustljiviji su i dozvoljavaju ljevorukoj djeci da se, bez ometanja, ponašaju u skladu sa svojom prirodnom sklonošću. Ali, unatoč tome, oni nisu brojniji nego ranije. I dalje su u manjini i ima ih najviše 10-13 posto.

Mnogi eksperimenti sa štakorima, mačkama i čimpanzama, pokazali su da ili koriste oba ekstremiteta, a ako favoriziraju jedan, među njima je podjednak broj ljevaka i dešnjaka.




Kakvo je, dakle, podrijetlo opće prevlasti dešnjaka kod čovjeka?

Odgovor na ovo pitanje, zahtjeva najsuvremenija znanja iz antropologije, neurologije i genetike. Ta neravnoteža desno-lijevo nije od jučer. Arheolozi su, na primjer, zapazili znakove upotrebe desne ruke na oruđu koja su pripadala drevnim ljudima, prije više od 30.000 godina. Čini se da je samo neznatan dio predmeta pripadao ljevorukima. Neki paleontolozi su, čak, primijetili predominaciju dešnjaka od prije 1.9 milijuna godina. Utjecaj kulture ne izgleda dovoljan da se objasni ta premoć.

Svakako, ni jedno društvo ne nameće uporabu lijeve ruke, dok mnoga to osuđuju. Priklanjanje desnoj ruci ponekad se protivi svakoj logici, jer arapske zemlje, na primjer, imale bi velikog interesa da favoriziraju uporabu lijeve ruke, barem kad je riječ o pisanju, budući da se ono obavlja s desna na lijevo. Međutim, arapski kaligrafi najčešće su dešnjaci.

Ipak, unatoč problemima kod učenja i, ponekad, čak, pritiscima, ljevoruki su još uvijek tu. Pitanje je, dakle, dvostruko: zašto su dešnjaci tako brojni i zašto ljevoruki, iako u manjini, još uvijek postoje?

 

Lijeve kontrole za dešnjake

Psihološko porijeklo ove pojave ostaje nepoznato. Nastojala se uspostaviti veza sa živčanim funkcijama raspoređenim u desnoj i lijevoj polovici mozga. Motorne naredbe za desnu ruku smještene su u lijevu hemisferu kao i živčani centri govora.

Ponekad se kod ljevaka primjećuje dominacija desne hemisfere, kad je u pitanju govor. No to nije tako često da bi se moglo zaključiti da postoji fiziološka veza između govora, što je osobenost ljudske vrste, i sklonosti ka uporabi lijeve ili desne ruke.

S druge strane, naše poznavanje svih finesa moždanog razvoja još uvijek je nedovoljno. Što se tiče teorije o tome da su ljevoruki kreativniji od dešnjaka, to je više popularno vjerovanje nego znanstvena stvarnost, kažu istraživači.

Ali do sada, prije svega ostalog, nema objašnjenja zašto ljevoruki predstavljaju manji ali stabilan dio stanovništva. Je li, možda riječ o genetskoj pojavi?

Obiteljsko prenošenje sklonosti o kojoj govorimo dovoljno je često da se upitamo kakvu ulogu u tome imaju geni.

 

Zašto se ljevorukost održava, a da se pri tome ne nameće?

Pošto je 90 posto čovječanstva desnoruko, dok se primati ili podjednako služe i lijevim i desnim ektremitetima ili su ravnomjerno dešnjaci, odnosno ljevoruki, može se reći da je biti dešnjak oznaka naše vrste. Utjecaj gena je, dakle, neporeciv.

Čini se, međutim, malo vjerojatnim da ćemo jednog dana uspjeti utvrditi da li sklonost lijevoj ruci treba vezati prije za posebnu genetsku konfiguraciju nego za oponašanje roditelja i rođaka. Ma kako bilo, ta sklonost je nasljedna: manje od 10 posto djece od majke i oca dešnjaka su ljevoruki, dok više od 35 posto djece od roditelja ljevaka i sami su ljevoruki.

Osobina koja se tako prenosi, čak i kad nije isključivo genetska, u stanju je kroz generacije evoluirati zbog promjena okoline. Sa evolucijskog stajališta, neutralno svojstvo koje ne pruža nikakvu prednost niti interferira glede prilagodbe, ne podliježe selekciji.

Ukoliko bi takav slučaj bio s naglašenom sklonošću jednoj ili drugoj ruci, postotak ljevaka i dešnjaka morao bi varirati od jedne do druge skupine, kao kod drugih neutralnih osobenosti, kakav je primjerice slučaj s krvnim grupama.

Kada bi, dakle, ljevorukost značila prednost, ona bi bila generalizirana. I obratno, potpuno bi isčezla, ako bi predstavljala hendikep. Pitanje je, znači, zašto se održava, a da se pri tome ne nameće.

Baveći se izučavanjem ljevorukosti kod stanovništva, neki znatiželjni znanstvenici istraživali su djelovanje godina na tu osobenost. IZNENAĐENJE: postotak ljevaka s godinama opada na spektakularan način i to od 16% u desetim godinama do 0 posto u osamdesetim, sudeći po nekim istraživanjima.

Najpouzdanija od tih anketa odnosi se na više od milijun osoba i daje varijaciju od 16% u desetim do 4% u osamdesetim godinama. Znači li to da ljudi stareći mijenjaju pretpostavljenu ruku?

Društvena prisila je snažna: sva oruđa postavljena su za dešnjake, maltretirani ljevoruki daju do znanja da je promjena moguća. No, ta promjena plod je intenzivnog učenja, prije svega u ranim godinama. Opredjeljenje za desnu, odnosno lijevu ruku, ispoljava se prvih godina života i skoro je nemoguće to izmijeniti kod djeteta nakon devete ili desete godine.

S druge strane, slobodniji odnos u odabiranju ruke pri pisanju, posljednjih dvadeset godina, nije osjetnije izmijenio odnos dešnjaka i ljevaka među stanovništvom. Ako društveni pritisak ne objašnjava skoro potpuno iščezavanje ljevaka među osobama, to bi značilo da se, u prosjeku, ljevoruki mogu nadati lošijem životu od dešnjaka.

U stvari, izgleda da ljevorukima u životu ide malo teže. Brojne ankete otkrivaju da su, u odnosu na dešnjake, ljevoruki češće manji, kasnije ulaze u pubertet, trpe razne nelagodnosti u razvoju, češće ih pogađaju neka oboljenja, češće su alkoholičari ili shizofreničari, a primijećeno je da među ljevorukina ima više mucanja.

 

Prednost iznenađenja

Unatoč tom adaptivnom hendikepu, prirodna selekcija nije uspjela eliminirati ljevake. Taj paradoks zainteresirao je ekipu istraživača, koji kažu: ‘Ljevoruki trebaju imati adaptivnu prednost koja im omogućuje da kompenziraju djelovanje svog nedostatka’.

Prednost koja mora postojati u svim kulturama i odvajkada, ukoliko se želi objasniti konstantnost odnosa dešnjaka i ljevaka tijekom čitave znane povijesti čovječanstva.

Koja je to prednost? ‘Iznenađenje’, odgovaraju istraživači.

Iznenađenje koje lijevak priređuje dešnjaku u međusobnoj borbi! To je hipoteza koju spomenuti znanstvenici predlažu – prednost ljevaka je, znači, u njihovoj malobrojnosti! Dešnjak je uvijek spremniji suočiti se s drugim dešnjakom i pratiti desnu ruku svoga protivnika.

Naprotiv, bit će manje vješt u odbijanju udaraca nekog ljevaka koji, stoga, ima više izgleda da iz sukoba izađe kao pobjednik!

Ta pobjeda će osjetno poboljšati njegov društveni položaj i omogućiti mu da lakše priđe ženama, čime se povećavaju izgledi da produži svoju lozu ili pouzdanije osigurati podizanje svog potomstva, ukoliko ga ima.

Istraživači navode poznati primjer kod Indijanaca Janomamoa, kod kojih ratovi imaju za cilj otimanje žena od drugih plemena. Ta pojava je dolazila do izražaja tijekom čitave povijesti čovječanstva. Ima li ona još uvijek kakvog značaja u našem suvremenom životu?

Nije isključeno da se prednost ljevorukih ispoljava u bliskoj borbi ili borbi pri hvatanju u koštac, o čemu svjedoče brojne suvremene ratne epizode. Bilo bi, također, zanimljivo, izučiti ponašanje ljevaka u raznim situacijama kada pobjeda u fizičkom sučeljavanju donosi uvažavanje ravnopravnih. Da bi provjerili ovu hipotezu, istraživači su proučavali sudjelovanje ljevaka u situacijama gdje je borbena vještina odlučujuća.

Opredijelili su se za anketu među studentima sportašima, polazeći od shvaćanja da neki sportovi uvode u igru uzajamnu akciju pojedinaca u bliskom susretu. To je, očito, slučaj u boksu, judou ili mačevanju; ali i u tenisu, stolnom tenisu, u ekipnim sportovima poput ragbija i košarke, gdje vrsta ruke favorizira neke igrače, ovisno od njihovog mjesta na terenu.

Kao kriterij, istraživači su odabrali ruku kojom se baca, koja može imati manji kulturni i edukativni utjecaj nego ruka kojom se piše. To je logičan izbor, pošto je riječ o funkcionalnoj preferenciji vezanoj za vitalne pokrete strijelca ili borca. Rezultati su nesumnjivi: među studentima sportašima, ljevoruki su češći nego u općoj populaciji.

Ta tendencija još je očitija kada se promatra sportska elita: kod igrača tenisa nalazimo 15% ljevaka, 23% kod badmintona i boksa, 32% kod stolnog tenisa i čak do 50% kod mačevanja. Istovremeno, nikakva razlika ne primjećuje se između opće populacije i osoba koje se bave sportom u kojem nema neposrednog sučeljavanja s protivnikom, recima, plivanjem ili kuglanjem. Iako većina ljudi vjeruje da odluka o tome koja će mu ruka biti u svakodnevnom životu primarna, predstavlja stvar osobnog izbora, ipak to nije tako.

Naprotiv, u pitanju je unutarnje opredjeljenje svake ličnosti. Tko zna, možda ste baš vi potencijalno skloni da se više služite lijevom rukom, mada čitav život pišete desnom. Možda je tome pridonijelo to da od malena roditelji djecu usmjeravaju da se prilagode svijetu dešnjaka…

 

Zanimljivosti o ljevacima

■ Ljevoruke osobe su brojnije među djecom čiji je IQ veći od 131.
■ Ljevoruki imaju tri puta veće šanse da postanu alkoholičari, jer koriste desnu stranu mozga, manje tolerantnu na alkohol.
■ Dvaput je više ljevorukih muškaraca nego žena.
■ Studija je pokazala da su ljevoruki muškarci 15 posto bogatiji od dešnjaka koji su završili srednju školu, a 26 posto od onih koji su završili fakultet.
■ Ako su oba roditelja ljevoruka, šanse da i njihovo dijete bude ljevak su 50%. Istovremeno, oba roditelja koji pišu desnom rukom imaju samo 2 posto šanse da dobiju ljevoruko dijete.
■ Više od 2500 ljevorukih umire svake godine zbog korištenja predmeta prilagođenih dešnjacima.
■ Dostižu seksualnu zrelost 4-5 mjeseci kasnije od dešnjaka.
■ Ljevoruke osobe koje dožive moždani udar brže se oporavljaju.
■ U Pennsylvaniji postoji koledž, jedini takav na svijetu, gdje se školuju ljevoruki.
■ Desna ruka simbolizira mušku energiju, a lijeva žensku.
■ Dešnjaci žive oko 9 godina dulje od ljevorukih.
■ Četiri od pet dizajnera Macintosh računala bili su ljevoruki.

 

izvor:conopljanews

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *