HRVATSKA OČAJNO TRAŽI RADNIKE: Bosanci su dobrodošli: Moguće zaraditi i 10.000 KM mjesečno…

Turistička sezona samo što nije počela. Brojni ugostitelji na Jadranu još nisu pronašli radnike, dok su se neki na vrijeme snašli, a u razgovoru za Index otkrili su kako. Naime, masovan bijeg stanovnika iz Hrvatske doveo je do toga da je teško pronaći radnika, a pogotovo kvalitetan stručni kadar. Istovremeno je to dovelo i do povećanja plaća. Najviše mogu zaraditi glavni kuhari, a cijene njihovih plaća u neto iznosu, kreću se i do 10.000 KM.

 

 

Ivan (podaci poznati redakciji) za nekoliko sedmica otvara restoran na Hvaru, a još uvijek nema potreban broj kuhara. “Ne možemo pronaći ljude, pogotovo one koji znaju raditi. Osim mene s tim se problemom suočavaju i moji kolege iz branše”, rekao nam je Ivan, koji razmišlja i o zapošljavanju radnika iz susjednih zemalja, no i tu dolazi do problema zbog komplicirane hrvatske birokracije.

 

 

Naime, da bi zaposlili radnike iz drugih zemalja, moraju ih prijaviti na minimalno šest mjeseci, što predstavlja problem za restorane koji rade svega četiri do pet mjeseci.

 

 

Vlasnica rovinjskog restorana radnike našla u Beogradu

 

 

Vlasnica restorana Al Gastaldo u Rovinju, Mira Borojević, kaže kako je lani imala problema s pronalaskom radnika, jer su sezonci koji su došli iz Slavonije za 200 do 300 kuna ( cca.50-70 KM) veću plaću otišli raditi u drugi restoran. Ove godine je preko preporuke pronašla radnike u Beogradu.

 

“Znam da je teško pronaći radnike tako da sam ove godine već tijekom zime pronašla zaposlenike i to preko kolega u Beogradu koji su me spojili s dobrim i kvalitetnim osobljem, sredila sam im radne dozvole, ali moram ih držati zaposlene šest mjeseci jer je takav zakon”, rekla je Mira Borojević u razgovoru za “Index“, dodajući kako bi država trebala biti malo fleksibilnija po pitanju zapošljavanja strane radne snage.

 

 

Restoran u Opatiji u lov na radnike krenuo već u oktobru

 

Voditelj restorana Roko u Opatiji, Igor Cvetkoski Indexu je rekao da je pronalazak radne snage uvijek problem, no prednost njihovog restorana je, kaže, u tome što oni rade tijekom cijele godine pa ako netko planira za sezonu napustiti posao, s radnicima to dogovaraju već u oktobru.

 

“Poučeni prijašnjim lošim iskustvom da nam u lipnju odu kuhari, sad van sezone dogovaramo s radnicima. Gotovo svi su nam ostali raditi, a prednost je jer imaju slobodan dan i rade po sedam do osam sati dnevno. Samo smo 10 posto novog osoblja zaposlili za ovu sezonu”, rekao je Cvetkoski.

 

Vlasnik konobe na Korčuli: Teško je naći adekvatan smještaj za radnike

 

Konoba Maha na otoku Korčuli u vlasništvu je obitelji Marelić koja posao godinama vodi obiteljski. To im je dosad funkcioniralo, tako da problema s radnom snagom nemaju. Vlasnik konobe Ivan Marelić za Index se osvrnuo na drugi problem, a to je, kaže, pronalazak adekvatnog smještaja za radnike i neškolovana radna snaga.

 

“Sve je popunjeno pa je teško pronaći normalan smještaj za djelatnike, a još jedan od problema je i neškolovana radna snaga, to je ono s čime se moji kolege susreću. A i stalno se proziva nas ugostitelje za male plaće, nitko se ne osvrće na blagajnice u trgovinama koje rade po cijele dane za 3000 kuna ( oko 750KM), a nas se proziva zbog plaće od 6000 kuna (oko 1.500KM) za konobara. Plaće u ugostiteljstvu se inače kreću od 1.500KM naviše za konobara, a za kuhara od 2.500 pa do 3.000KM i više. U samoj Korčuli vrhunski šef kuhinje ima i 5.000KM, no tu je riječ o profesionalcima. Još jedan od problema je i ugostiteljska škola, u cijeloj generaciji ne proizvedu ni dva kvalitetna kuhara koji mogu samostalno raditi”, rekao nam je Marelić.

 

Vlasnik zadarskog restorana: Ljudi ništa ne nauče u ugostiteljskoj školi

 

Baš poput njega, obiteljski restoran vodi i Erik Pavin, vlasnik restorana Niko u Zadru, koji osim restorana ima i hotel u kojem radi cijela njegova obitelj, uz ostale radnike.

 

“Naš restoran radi već 56 godina, mi nedjeljom ne radimo tako da je našim zaposlenicima to važno jer rijetko koji restoran nedjelje ne radi. Uz to, radimo cijele godine i svi imaju redovnu plaću, no ono što mogu reći je da su nam učenici koji pohađaju ugostiteljsku ili su završili školu, izuzetno loši. Njih škola ništa ne nauči, taj problem treba riješiti. Trebamo imati educirane mlade ljude koji će znati raditi”, navodi Erik Pavin.

 

“Pitanje je koliko ćemo izgubiti ove sezone zbog nedostatka radnika

 

Danijell Nikolla, vlasnik splitskog restorana Corto Maltese, ističe kako je situacija u ugostiteljstvu kaotična te da onaj tko još uvijek nije pronašao radnike za ovu sezonu komotno može staviti ključ u bravu.

 

“Sad je nemoguće pronaći radnike, a mi smo taj problem riješili tako da smo sve zaposlene zadržali i tokom zime iako smo tad imali upola manje posla pa se financijski nije isplatilo, no zato sad nemamo problema. Puno mojih kolega se sad suočava s nedostatkom radnika, a mislim da to više nema veze ni s visinom plaće već nedostatkom ljudi. Mladi su otišli van, a ostalo je jako malo ljudi koji znaju posao. Sad se događa to da kuhar iz nekog fast fooda postaje šef kuhinje u velikom restoranu. Moramo početi uvoziti radnu snagu ako turizam misli opstati. Sad je samo pitanje koliko ćemo izgubiti ove sezone jer nema radnika. Plaće se kreću od 1.250KM naviše za konobare, a za glavne kuhare cijene znaju rasti i do 10.000KM.

 

Onda imate i slučaj da ostali vlasnici restorana vrebaju vaše radnike, nude im veću plaću i onda ostanete bez njih. Razumijem i te ljude, očajni su jer nemaju radnike.

 

Nije to samo problem u ugostiteljstvu, pa ljudi ne mogu pronaći ni osobe za čišćenje apartmana, a ni majstore. Vlasnici apartmana koji tijekom zime nisu preuredili apartmane tek sad neće moći naći nikoga da im to odradi”, rekao je Nikolla za Index.

 

Vlasnik restorana u Poreču: Kad dobro platiš radnika, onda nemaš problema

 

Nikola Bijelić, vlasnik restorana Sv. Nikola u Poreču, nema problema s osobljem. Njegov restoran radi cijelu godinu tako da ima stalno osoblje. Smatra kako je njegovo osoblje zadovoljno jer su dobro plaćeni, a dodatno im plaća rad nedjeljom i prekovremene sate.

 

“Kad dobro platiš radnika, onda nemaš problema, uz to kod nas vlada dobra radna atmosfera što je zaposlenicima isto jako važno”, navodi Bijelić.

 

Vlasnik restorana na Hvaru zaposlenike vodio u Meksiko, na Kubu…

 

Stalnu ekipu zaposlenika ima i Denis Vešović, vlasnik restorana Dalmatino na Hvaru. Navodi kako sezonski dodatno zaposli samo nekoliko radnika.

“Glavna ekipa je stalno zaposlena, no svake godine potražimo po par novih. Što se radnika tiče, neke motivira novac, profesionalce pak motivira radno mjesto, gledaju gdje će raditi, uz to ja svoje radnike plaćam i zimi kad ne rade. Neke koji mogu putovati vodim i na poslovna putovanja na kojima u principu gledamo što stanovnici tih zemalja jedu i piju i educiramo se, tako smo već proputovali Europu, a bili smo i u Meksiku, Boliviji, Kolumbiji, Argentini, Brazilu, na Kubi…”, rekao je Vešović.

 

“Naša politika ne samo da ugrožava turizam nego i ekonomski razvoj zemlje”

 

U velikim problemima je i turistička tvrtka Obonjan Rivijera.

 

Na otočiću Obonjan koji se nalazi u blizini Šibenika turistička sezona uskoro počinje, a nemaju dovoljno radnika. Ondje se nalazi puno ugostiteljskih objekata, a već su lani osjetili negativni aspekt masovnog iseljavanja iz Hrvatske, odnosno odlazak kvalitetne radne snage.

 

Ove godine to je još izraženije, upozorava Kristijan Gržetić iz tvrtke Obonjan Rivijera, zadužen za kontakte s medijima.

 

Navodi kako su to posljedice politike vladajućih, koja ne samo da ugrožava turizam nego i značajno ugrožava ekonomski razvoj Hrvatske.

 

“Veliki broj ugostitelja i ostalih pružatelja usluga u turizmu suočava se s nedostatkom radne snage, što dovodi pak do zapošljavanja manje stručnog kadra, a što se pak odražava na sliku ponude i ukupne slike hrvatske turističke ponude. Vlada je pokazala potpuno nerazumijevanje kad je podigla PDV ugostiteljima na 25 posto. Ugostitelji s povećanim nametima ne mogu povećavati plaće kojima bi privukli stručnjake.

 

Naći kvalitetan kadar je postalo gotovo nemoguće, primoran si uzimati ljude bez iskustva, educirati ih, a onda te osobe odu u inozemstvo gdje imaju bolje uvjete i vrtimo se u krug, educiramo ljude koji nam odlaze. Postali smo izvoznici radne snage, ljudi su nam jedini izvozni proizvod. Što će tek biti narednih godina?” pita se Gržetić.

 

 

Osim njihove tvrtke s tim se problemom suočava cijeli Jadran.

 

 

Izvor:indexihr

Add a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *